KSF Eufonija izlagao je na Znanstvenom pikniku koji se održao 14. rujna 2014. godine na Zagrebačkom Velesajmu.

Akademska godina 2013/2014.

Znanstveni piknik, Zagreb, rujan 2014.

Piše: Ana Vlah

U nedjelju u 9.30 ujutro na Zagrebačkom Velesajmu bila je zumba za sve izvoditelje. Program je službeno počinjao u 10h. Taman je bilo pola sata da se svi edukatori fino isplešu. Svi osim jednog, koji mora čuvati stol. Kod nas je to bio Antonio, jer je jedini dečko. Pobjegla sam nekako do našeg štanda, oko 9 i 45, i tamo zatekla jednog od organizatora cijelog Piknika.

„Što mi vi imate za pokazati?“ pitao me. Nisam znala što bih rekla prvo. Što bih uopće rekla?!

Pogledala sam na naše stolove i vidjela: prazne limenke spojene konopom, model mozga, šešir pun brzalica, laptop, veliki crtež slušnog puta, ugađalice, posudu s pecivima, još jedan laptop, zvučnik prekriven folijom i tekućom masom, još jedan laptop spojen na veliki LCD televizor, puno balona….

Rekla sam: „Naši kolege plešu zumbu. A fonetika nije ništa bez fonetičara.“

„Znači nemate mi ništa za pokazati sada? Dok nema drugih edukatora?“

„Nemam“, rekla sam.

„Okej, dođem poslije“, dobacio je i otišao…

Znanstveni piknik bio je u nedjelju, 14. rujna 2014, iznimno na Zagrebačkom Velesajmu, a ne u Boćarskom domu. Sudjelovalo je šest studenata: Antonio Klarić (1. godina), Tena Žganec (2. godina), Ana Vlah (3. godina), Nives Vujasić i Ivana Lovrečić (4. godina) te Karmela Jokić (apsolventica). Program je bio podijeljen na nekoliko razina, slično kao i na Festivalu znanosti.

Najpopularnije instalacije bile su nam zvučnik s tekućinom, zvučni memory, limenke povezane konopom, slušni put te vrlo neočekivano model mozga! Iako je bilo predviđeno da model mozga bude samo ukras, brzo nakon što su došli prvi posjetitelji postalo je jasno da ćemo ga svi morati naučiti rastaviti i sastaviti, i pritom reći nešto o njemu. Režnjevi više nisu bili problem, a svi su sa zanimanjem slušali i o područjima specijaliziranijim za govor. Jedan liječnik lijepo je pohvalio Nives da misli da je obnovio znanje, ali i naučio nešto novo.

Svi su pokazali veliko znanje iz različitih područja fonetike te ogromno strpljenje za rad s djecom. Klubu studenata fonetike bila je dodijeljena i jedna volonterka, zagrebačka srednjoškolka Leda. Do kraja dana i ona je savladala sastavljanje modela mozga, a promovirala je i vježbe za glas i izgovor dijeleći brzalice iz šešira.

Program je trajao deset sati (od 10h do 20h), a iako smo se u početku smijali ostalim studentskim udrugama koje su imale svoje volontere raspoređene u smjene, na kraju smo shvatili da je to jedan vrlo pametan potez.

Fonetika nije ništa bez fonetičara, a fonetičari su jedna raznolika obitelj. Fonetika je više od znanosti. Ona je više piknik. Od svega po malo, za svakoga ponešto, uvijek zanimljivo, veselo i novo, a naizgled jednostavno i svima poznato.

P.S. Vratio se onaj organizator i posebno mu se svidio naš eksperiment sa zvučnikom. Postavljao je jako puno pitanja.